Ona
se kao studentica amaterski bavila arheologijom i bila se tog leta priključila
jednoj grupi vodeći i njega, tek što su se bili upoznali. On je pošao zbog nje,
ne baš zainteresovan za ta iskopavanja, ali je pomagao u radu i uživao u stalnom
pogledu na njeno lepo telo.
Verovatno je i sama osećala isto i
znala kako je on želi, ali je zbog nečega bila pomalo suzdržana ili je mislio
da se to njemu tada samo činilo. Neprestano je sagorevao u sve većoj vatri i
celog leta mislio kako će je imati. Ona je, uvek, u svim trenucima nežnosti, i
sama padajući u vatru, kada je trebalo da zaroni u nju, uspevala da tu igru
prekine i izmigolji se. Njemu su ti trenuci teško padali i osećao je probode u
preponama ne nalazeći razlog za takvo njeno ponašanje. Nije verovao da je
nevina, mada je još bila veoma mlada. I dok je milujući je ležao pored nje, na
njoj, ili ona na njemu, u ljubavnom zanosu i zagrljaju, osećao je svom silinom
to uzdrhtalo telo i osluškivao isprekidano disanje, ne shvatajući šta je sprečava
da se preda do kraja.
Danju, dok su pod vrelim suncem
pažljivo micali zemlju, raznim alatima i četkama, netremice ju je posmatrao,
diveći se svakom njenom pokretu, dugim nogama i vitkim veštim rukama koje su s
toliko pažnje bile zaokupljene svakom sitnicom. Ona mu se osmehivala ispod
velikog belog šešira, isto onako kao pri prvom susretu kada su se upoznali i
kada mu je predložila da joj se priključi. I on je to učinio, bez razmišljanja,
utapajući se u njenim krupnim očima kakve do tada nikada nije video. Stalno je
s divljenjem gledao u njeno lice i sočne usne, kao dozrelu višnju. Veoma mu se
dopadala. Bio je zaljubljen i kao dečarac pratio je u stopu. Osećao je da je
sasvim drukčija od svih koje je do tada sreo i ljubio. Imao je sasvim ozbiljne
namere s njom i želeo da jednom zauvek budu skupa.
Napolju, kroz otvoreni prozor, mirisalo
je poljsko cveće i bilje na kiši koja je tek počinjala. Osećao je njen topli
dah na svom vratu dok joj je obujmljivao ramena i telo. Sve je bilo meko kao
njen šapat i drhtaji, pomalo čudni i nekontrolisani. Noge
su joj i dalje bile skupljene, kao klešta. On nije uspevao da ih otvori.
Trajala je ta igra dugo kao i ranije, s
poljupcima i bolom. I ona ju je želela, uvijajući se kao vidra. Ni jedno više
nisu bili svesni toga šta rade. Svi ti pokreti su dolazili sami od sebe. Kao u
nekom magnovenju.
Kriknula je tada snažno, podižući se
naglo u trzaju i odgurujući ga. Sva se tresla, s licem u grču i suzama. On nije
znao šta se to tako strašno dogodilo i samo ju je nemo posmatrao, ništa ne
shvatajući.
– Oprosti – prošaputala je. – Trebalo
je ranije da ti kažem. Ja sam bolesna.
Tada je kroz suze rekla da ne može
voditi ljubav s njim, da oseća strašan bol unutra i da joj oprosti, moli da joj
stvarno oprosti. Ona ni sama ne ume tačno da mu objasni zašto se to događa, ali
ga je osetila kada joj se prvi put kao devojčici to dogodilo i mada sa svakim
njegovim dodirom oseća kako nešto toplo prodire u nju, razgoneći bol, dajući
nadu da ovaj put neće biti tako, čini da će nestati, ona je sada osetila isto. I
taj strah nije umišljen, nego stvaran i ispunjen strahovitim bolom.
On je i sam oborio glavu i ostao nem,
sedeći na krevetu kraj nje ne znajući ni šta da kaže, ni šta da učini.
Napolju se čuo šapat kiše koja je
lagano škropila krovove
Нема коментара:
Постави коментар